STIH 40

SMISAO: U Śrīmad-Bhāgavatamu (1.5.17) Śrī Nārada Muni poučava Vyāsadevu ovim riječima:

„Ako netko ostavi sve materijalne planove i potpuno prihvati utočište Svevišnje Božanske Osobe, ništa ne gubi niti se degradira. S druge strane, onaj tko nije bhakta može potpuno obavljati svoje propisane dužnosti, a ipak ne dobiti ništa." Da bi ostvarila materijalne planove, osoba mora vršiti razne djelatnosti – one koje su propisane u spisima i one koje su uobičajene u društvu. Transcendentalist treba ostaviti sve materijalne djelatnosti radi napredovanja u duhovnom životu, svjesnosti Kṛṣṇe. Netko može prigovoriti da se svjesnošću Kṛṣṇe može dostići najviše savršenstvo ako se proces slijedi do kraja, ali ako osoba ne dostigne takvu savršenu razinu gubi i materijalno i duhovno. U spisima je rečeno da neobavljanje propisanih dužnosti uzrokuje posljedice; stoga onaj tko ne vrši pravilno transcendentalne djelatnosti ispašta posljedice. Bhāgavatam uvjerava neuspješna transcendentalista da se ne treba brinuti. Čak i ako bude podvrgnut posljedicama nesavršena obavljanja propisanih dužnosti, ipak ništa ne gubi, jer se povoljna svjesnost Kṛṣṇe nikada ne zaboravlja. Onaj tko tako djeluje nastavit će njegovati svjesnost Kṛṣṇe čak i ako se u slijedećem životu rodi u obitelji niska roda. S druge strane, onaj tko samo strogo slijedi propisane dužnosti ne mora nužno steći povoljne rezultate ako mu nedostaje svjesnost Kṛṣṇe.

Smisao navedenog može se razumjeti na slijedeći način. Čovječanstvo se može podijeliti na dva dijela: na one koji vode reguliran život i na one koji vode nereguliran život. Oni koji samo zadovoljavaju osjetila poput životinja i nemaju znanje o sljedećem životu i duhovnom spasenju pripadaju kategoriji ljudi koji vode nereguliran život, a oni koji obavljaju dužnosti propisane u spisima, slijedeći njihova načela, pripadaju kategoriji ljudi koji vode reguliran život. Oni koji žive nereguliranim životom puni su životinjskih sklonosti, bez obzira na njihovu naobrazbu ili neukost, kulturu ili nekulturu, snagu ili slabost. Njihove djelatnosti nikada nisu povoljne, jer dok uživaju u životinjskim sklonostima poput jedenja, spavanja, branjenja i razmnožavanja, nastavljaju materijalno postojanje, koje je uvijek bijedno. S druge strane, oni koji žive reguliranim životom u skladu s naredbama spisa i koji se tako postupno uzdižu do razine svjesnosti Kṛṣṇe, sigurno napreduju u životu.

Postoje tri vrste onih koji idu putem napretka: (1) sljedbenici pravila i propisa spisa koji uživaju u materijalnom blagostanju, (2) oni koji pokušavaju dostići krajnje oslobođenje od materijalnog postojanja i (3) bhakte svjesni Kṛṣṇe. Osobe koje slijede pravila i propise spisa kako bi stekle materijalnu sreću, mogu se podijeliti na dvije skupine: na koristoljubive radnike i na one koji ne žude za plodovima rada radi osjetilnog uživanja. Oni koji žele plodonosne rezultate radi osjetilnog uživanja mogu se uzdići na viši standard života – čak i na više planete – ali nisu oslobođeni materijalnog postojanja i stoga ne slijede istinski povoljan put. Jedine su povoljne djelatnosti one koje vode k oslobođenju. Svaka djelatnost koja ne vodi ka krajnjoj samospoznaji ili oslobođenju od materijalnog tjelesnog shvaćanja života nije povoljna. Samo je djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe povoljno, a onaj tko dobrovoljno prihvati sve tjelesne neudobnosti radi napredovanja na putu svjesnosti Kṛṣṇe može se nazvati savršenim transcendentalistom zaokupljenim oštrim strogostima. Budući da je cilj osmerostruke yoge krajnja spoznaja svjesnosti Kṛṣṇe, takva je primjena yoge također povoljna. Onaj tko slijedi taj proces najbolje što može ne mora se bojati degradacije.