STIH 5
uddhared ātmanātmānaṁ
nātmānam avasādayet
ātmaiva hy ātmano bandhur
ātmaiva ripur ātmanaḥ
uddharet – mora se izbaviti; ātmanā – umom; ātmānam – uvjetovana duša; na – nikada; ātmānam – uvjetovanu dušu; avasādayet – degradira; ātmā – um; eva – zacijelo; hi – doista; ātmanaḥ – uvjetovane duše; bandhuḥ – prijatelj; ātmā – um; eva – zacijelo; ripuḥ – neprijatelj; ātmanaḥ – uvjetovane duše.
Uvjetovana se duša uz pomoć svoga uma mora izbaviti, a ne degradirati. On je njezin prijatelj, ali i njezin neprijatelj.
SMISAO: Ovisno o različitim okolnostima, riječ ātmā odnosi se na tijelo, um ili dušu. U sustavu yoge, um i uvjetovana duša posebno su važni. Um je središnja točka procesa yoge i stoga se ātmā u ovom stihu odnosi na um. Svrha sustava yoge je ovladati umom i odvojiti ga od vezanosti za predmete osjetila. Ovdje se naglašava da um mora biti ovladan kako bi uvjetovanu dušu mogao izbaviti iz mulja neznanja. U materijalnom postojanju, živo je biće podložno utjecaju uma i osjetila. Ustvari, čista je duša zapletena u materijalnom svijetu jer se njezin um nalazi pod utjecajem lažna ega, koji želi vladati materijalnom prirodom. Stoga um treba biti ovladan kako ga ne bi privuklo blještavilo materijalne prirode. Na taj način uvjetovana duša može biti spašena. Ne bismo se trebali degradirati privlačnošću koju osjećamo prema predmetima osjetila. Što nas više privlače predmeti osjetila, to se više zaplećemo u materijalno postojanje. Um treba uvijek biti zaokupljen svjesnošću Kṛṣṇe. To je najbolji način na koji se možemo osloboditi zapletenosti. Riječ hi upotrijebljena je kako bi se to naglasilo, odnosno istaknulo da to moramo učiniti. Također je rečeno:
mana eva manuṣyāṇāṁ
kāraṇaṁ bandha-mokṣayoḥ
bandhāya viṣayāsaṅgo
muktyai nirviṣayaṁ manaḥ
„Za čovjeka je um uzrok i ropstva i oslobođenja. Um koji počiva na predmetima osjetila uzrok je ropstva, a um odvojen od predmeta osjetila uzrok je oslobođenja." (Amṛta-bindu Upaniṣada 2) Tako je um koji je uvijek zaokupljen svjesnošću Kṛṣṇe uzrok najvišeg oslobođenja.