STIH 28
yeṣāṁ tv anta-gataṁ pāpaṁ
janānāṁ puṇya-karmaṇām
te dvandva-moha-nirmuktā
bhajante māṁ dṛḍha-vratāḥ
yeṣām – čiji; tu – ali; anta-gatam – potpuno iskorijenjen; pāpam – grijeh; janānām – osoba; puṇya – pobožnih; karmaṇām – čije su prošle djelatnosti; te – one; dvandva – od dvostranosti; moha – iluzije; nirmuktāḥ – oslobođene; bhajante – predano služe; mām – Mene; dṛḍha-vratāḥ – odlučno.
Osobe koje su u ovom i prošlom životu činile pobožna djela i čija su grešna djela potpuno iskorijenjena odlučno Me služe, oslobođene dvostranosti iluzije.
SMISAO: U ovom su stihu opisane osobe dostojne uzdizanja na transcendentalni položaj. Grešni, bezbožni, budalasti i prevaranti teško mogu nadići dvostranost želje i mržnje. Samo oni koji su u životu slijedili propisana načela religije, koji su djelovali pobožno i poništili grešne posljedice mogu se posvetiti predanom služenju i postupno se uzdići na razinu čista znanja o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Tada, postupno, mogu u transu meditirati na Svevišnju Božansku Osobu. To je proces uzdizanja na duhovnu razinu. Osoba može tako napredovati u svjesnosti Kṛṣṇe u društvu čistih bhakta, jer se u društvu velikih bhakta može osloboditi iluzije.
U Śrīmad-Bhāgavatamu (5.5.2) rečeno je da onaj tko doista želi biti oslobođen mora služiti bhakte (mahat-sevāṁ dvāram āhur vimukteḥ), ali onaj tko se druži s materijalističkim ljudima slijedi put koji vodi u najmračnije predjele postojanja (tamo-dvāraṁ yoṣitāṁ saṅgi-saṅgam). Svi Gospodinovi bhakte putuju po planetu Zemlji samo da bi uvjetovane duše oslobodili iluzije. Impersonalisti ne znaju da zaboravljajući svoj prirodni položaj podčinjenosti Svevišnjem Gospodinu krše Božji zakon na najgrublji način. Ako se ne utemeljimo ponovno u svom prirodnom položaju, ne možemo shvatiti Vrhovnu Osobu niti se možemo s odlučnošću potpuno posvetiti transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju.