STIH 30
sādhibhūtādhidaivaṁ māṁ
sādhiyajñaṁ ca ye viduḥ
prayāṇa-kāle ’pi ca māṁ
te vidur yukta-cetasaḥ
sa-adhibhūta – i vladajuće načelo materijalnog očitovanja; adhidaivam – koji vlada svim polubogovima; mām – Ja; sa-adhiyajñam – i vlada svim žrtvovanjima; ca – također; ye – oni koji; viduḥ – znaju; prayāṇa – smrti; kāle – u trenutku; api – čak; ca – i; mām – Mene; te – oni; viduḥ – znaju; yukta-cetasaḥ – u umu misleći na Mene.
Oni koji su potpuno svjesni Mene i znaju da sam Ja, Svevišnji Gospodin, vladajuće načelo materijalnog očitovanja, polubogova i svih procesa žrtvovanja, mogu čak i u trenutku smrti shvatiti i spoznati Mene, Svevišnju Božansku Osobu.
SMISAO: Osobe koje djeluju u svjesnosti Kṛṣṇe nikada ne odstupaju s puta potpuna razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe. U transcendentalnom dodiru sa svjesnošću Kṛṣṇe osoba može shvatiti da je Svevišnji Gospodin vladajuće načelo materijalnog svijeta i polubogova. Takvim transcendentalnim druženjem postupno stječe vjeru u Svevišnju Božansku Osobu i u trenutku smrti takva osoba svjesna Kṛṣṇe ne može zaboraviti Kṛṣṇu. Tako se prirodno uzdiže na planet Svevišnjega Gospodina, Goloku Vṛndāvanu.
Ovo poglavlje posebno objašnjava kako možemo postati potpuno svjesni Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe počinje se buditi zahvaljujući druženju s osobama svjesnim Kṛṣṇe. Takvo je druženje duhovno te dovodi osobu u izravan dodir sa Svevišnjim Gospodinom. Tako, Njegovom milošću, može shvatiti da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Istodobno spoznaje prirodni položaj živoga bića i uviđa kako živo biće zaboravlja Kṛṣṇu i zapleće se u materijalne djelatnosti. Postupnim razvijanjem svjesnosti Kṛṣṇe u dobru društvu može shvatiti da je postalo uvjetovano zakonima materijalne prirode zato što je zaboravilo Kṛṣṇu. Također može shvatiti da je ovaj ljudski oblik života prilika za oživljavanje svjesnosti Kṛṣṇe i da ga treba potpuno iskoristiti za dostizanje bezuzročne milosti Svevišnjega Gospodina.
U ovom su poglavlju bile obrađene razne teme: nesretan čovjek, znatiželjan čovjek, čovjek u materijalnoj oskudici, znanje o Brahmanu, znanje o Paramātmi, oslobođenje od rođenja, smrti i bolesti te obožavanje Svevišnjega Gospodina. No onaj tko je istinski napredovao u svjesnosti Kṛṣṇe ne mari za razne procese. On jednostavno neposredno djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe i time dostiže svoj prirodni položaj vječnoga sluge Gospodina Kṛṣṇe. U takvom položaju nalazi zadovoljstvo u slušanju i slavljenju Svevišnjega Gospodina u čistom predanom služenju. Uvjeren je da će time ostvariti sve svoje ciljeve. Ta odlučna vjera, koja se naziva dṛḍha-vrata, predstavlja početak bhakti-yoge, transcendentalnog služenja s ljubavlju. To je mišljenje svih spisa. Ovo je poglavlje Bhagavad-gīte bit toga uvjerenja.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja sedmoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Znanje o Apsolutu".