STIH 4
bhūmir āpo ’nalo vāyuḥ
khaṁ mano buddhir eva ca
ahaṅkāra itīyaṁ me
bhinnā prakṛtir aṣṭadhā
bhūmiḥ – earth; āpaḥ – water; analaḥ – fire; vāyuḥ – air; kham – ether; manaḥ – mind; buddhiḥ – intelligence; eva – certainly; ca – and; ahaṅkāraḥ – false ego; iti – thus; iyam – all these; me – My; bhinnā – separated; prakṛtiḥ – energies; aṣṭadhā – eightfold.
Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego Moje su odvojene materijalne energije.
SMISAO: Nauk o Bogu raščlanjuje prirodni položaj Boga i Njegovih različitih energija. Materijalna se priroda naziva prakṛti, odnosno energija Gospodina u Njegovim različitim puruṣa inkarnacijama (ekspanzijama). To je opisano u Sātvata-tantri:
viṣṇos tu trīṇi rūpāṇi
puruṣākhyāny atho viduḥ
ekaṁ tu mahataḥ sraṣṭṛ
dvitīyaṁ tv aṇḍa-saṁsthitam
tṛtīyaṁ sarva-bhūta-sthaṁ
tāni jñātvā vimucyate
„Radi stvaranja materijalnoga svijeta Kṛṣṇina potpuna ekspanzija poprima oblike triju Viṣṇua. Prvi, Mahā-Viṣṇu, stvara sveukupnu materijalnu energiju, poznatu kao mahat-tattva. Drugi, Garbhodakaśāyī Viṣṇu, ulazi u svaki svemir kako bi u njemu stvorio raznolikosti. Treći, Kṣīrodakaśāyī Viṣṇu, poznat kao Paramātmā, ekspandira se kao sveprožimajuća Nad-duša u svim svemirima. Nazočan je čak i u atomima. Onaj tko shvati ta tri Viṣṇua može biti oslobođen materijalne zapletenosti."
Materijalni je svijet privremeno očitovanje tek jedne od Gospodinovih energija. Svim djelatnostima materijalnog svijeta upravljaju spomenute tri Viṣṇu ekspanzije Gospodina Kṛṣṇe. Ti se puruṣe nazivaju inkarnacije. Onaj tko ne zna nauk o Bogu (Kṛṣṇi) obično misli da je materijalni svijet stvoren za uživanje živih bića i da su živa bića puruṣe – uzroci, upravitelji i uživatelji materijalne energije. Prema Bhagavad-gīti taj je ateistički zaključak pogrešan. U navedenom je stihu rečeno da je Kṛṣṇa izvorni uzrok materijalnog svijeta. Śrīmad-Bhāgavatam to potvrđuje. Sastojci materijalnog svijeta Gospodinove su odvojene energije. Čak je i brahmajyoti, krajnji cilj impersonalista, duhovna energija koja se očituje na duhovnom nebu. U brahmajyotiju, kojeg impersonalisti smatraju krajnjim, vječnim ciljem, ne postoji duhovna raznolikost kao na Vaikuṇṭhalokama. Paramātmā je privremeni, sveprožimajući vid Kṣīrodakaśāyī Viṣṇua. Ona ne postoji vječno u duhovnom svijetu. Prema tome, prava Apsolutna Istina je Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa. On je potpun energetik i posjeduje različite, odvojene i unutarnje, energije.
Materijalna se energija sastoji od osam glavnih očitovanja, koja su ovdje opisana. Prvih pet očitovanja – zemlja, voda, vatra, zrak i nebo – nazivaju se golemim ili grubim tvorevinama i obuhvaćaju pet predmeta osjetila. Oni su očitovanja fizičkog zvuka, dodira, oblika, okusa i mirisa. Materijalna znanost proučava samo tih deset elemenata i ništa više. No materijalisti zanemaruju ostala tri elementa – um, inteligenciju i lažni ego. Filozofi koji proučavaju djelatnosti uma također nemaju savršeno znanje, jer ne poznaju krajnji izvor, Kṛṣṇu. Lažni ego („ja sam" i „ovo je moje"), koji predstavlja temeljno načelo materijalnog postojanja, obuhvaća deset osjetilnih organa za vršenje materijalnih djelatnosti. Inteligencija se odnosi na cjelokupnu materijalnu kreaciju, zvanu mahat-tattva. Tako se od Gospodinovih osam odvojenih energija očituju dvadeset četiri elementa materijalnog svijeta, koje proučava ateistička sāṅkhya filozofija. Oni su izvorno ogranci Kṛṣṇinih energija i odvojeni su od Njega, ali ateistički sāṅkhya filozofi, koji nemaju veliko znanje, ne znaju da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka. Predmet sāṅkhya filozofije samo je očitovanje Kṛṣṇine izvanjske energije, opisane u Bhagavad-gīti.