STIH 3

SMISAO: Postoje različite vrste ljudi. Od mnogo tisuća ljudi jednoga može zanimati transcendentalna spoznaja u dovoljnoj mjeri da pokuša shvatiti jastvo, tijelo i Apsolutnu Istinu. Ljudi su većinom zaokupljeni životinjskim sklonostima, kao što su jedenje, spavanje, branjenje i razmnožavanje. Transcendentalno znanje ne zanima gotovo nikoga. Prvih šest poglavlja Gīte namijenjeno je onima koje zanima transcendentalno znanje o jastvu, Vrhovnom Jastvu i procesu spoznaje putem jñāna-yoge, dhyāna-yoge i razlučivanja jastva od materije. No Kṛṣṇu mogu shvatiti isključivo osobe svjesne Kṛṣṇe. Drugi transcendentalisti mogu spoznati neosobni Brahman, jer je lakše spoznati neosobni Brahman nego Kṛṣṇu. Kṛṣṇa je Vrhovna Osoba, ali je istodobno iznad dosega znanja o Brahmanu i Paramātmi. Yogīji i jñānīji bivaju zbunjeni u pokušaju da shvate Kṛṣṇu. Premda je najveći od svih impersonalista, Śrīpāda Śaṅkarācārya, priznao u svom tumačenju Gīte da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba, njegovi sljedbenici ne prihvaćaju Kṛṣṇu kao takva, jer je Kṛṣṇu vrlo teško shvatiti, čak i onima koji su spoznali neosobni Brahman.

Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba, uzrok svih uzroka, prvobitni Gospodin Govinda. Īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ sac-cid-ānanda-vigrahaḥ / anādir ādir govindaḥ sarva-kāraṇa-kāraṇam. Ljudi koji nisu bhakte teško Ga mogu shvatiti. Iako izjavljuju da je put bhakti, predanog služenja, vrlo lak, ne mogu ga slijediti. Ako je put bhakti tako lak kao što sami tvrde, zašto onda prihvaćaju težak put? Ustvari put bhakti nije lak. Takozvani put bhakti koji slijede neovlaštene osobe bez znanja o bhakti može biti lak; no kada se istinski slijedi po pravilima i propisima, spekulativni učenjaci i filozofi odstupaju od njega i padaju. Śrīla Rūpa Gosvāmī piše u svom Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.2.101):

„Predano služenje Gospodina koje se ne temelji na ovlaštenim vedskim spisima, kao što su Upaniṣade, Purāṇe i Nārada-pañcarātra, predstavlja samo nepotrebno uznemirenje u društvu."

Impersonalist koji je spoznao Brahman ili yogī koji je spoznao Nad-dušu, Paramātmu, ne mogu shvatiti Kṛṣṇu, Svevišnju Božansku Osobu, kao sina majke Yaśode ili vozača Arjuninih bojnih kola. Čak su i veliki polubogovi katkada zbunjeni kada je u pitanju Kṛṣṇa (muhyanti yat sūrayaḥ). Māṁ tu veda na kaścana: „Nitko Me ne poznaje takva kakav jesam", kaže Gospodin. Ako Ga netko poznaje – sa mahātmā su-durlabhaḥ – takva je velika duša vrlo rijetka. Onaj tko ne služi Gospodina s predanošću ne može shvatiti Njegovu pravu prirodu (tattvataḥ), čak ni ako je velik učenjak ili filozof. Samo čisti bhakte mogu u izvjesnoj mjeri shvatiti nepojmljive transcendentalne odlike Kṛṣṇe, uzroka svih uzroka, u Njegovoj svemoći i obilju, u Njegovu bogatstvu, slavi, snazi, ljepoti, znanju i odricanju, jer je Kṛṣṇa naklonjen Svojim bhaktama. On je posljednja riječ u spoznaji Brahmana i samo bhakte mogu spoznati Njegovu pravu prirodu. Zato je rečeno:

„Nitko ne može shvatiti Kṛṣṇu tupim materijalnim osjetilima. On se razotkriva bhaktama koji Ga transcendentalno služe s ljubavlju, zadovoljan njihovim predanim služenjem." (Bhakti-rasāmṛta-sindhu 1.2.234)