STIH 10
prayāṇa-kāle manasācalena
bhaktyā yukto yoga-balena caiva
bhruvor madhye prāṇam āveśya samyak
sa taṁ paraṁ puruṣam upaiti divyam
prayāṇa-kāle – u trenutku smrti; manasā – uma; acalena – postojanog; bhaktyā – pun predanosti; yuktaḥ – zaokupljen; yoga-balena – moći mistične yoge; ca – također; eva – zacijelo; bhruvoḥ – dvije obrve; madhye – između; prāṇam – životni zrak; āveśya – utemeljujući; samyak – potpuno; saḥ – on; tam – tu; param – transcendentalnu; puruṣam – Božansku Osobu; upaiti – dostiže; divyam – u duhovnom carstvu.
Onaj tko u trenutku smrti uzdigne svoj životni zrak između obrva i zahvaljujući moći yoge s velikom se predanošću sjeća Svevišnjeg Gospodina, postojana uma, sigurno će dostići Svevišnju Božansku Osobu.
SMISAO: U ovom je stihu jasno rečeno da u trenutku smrti um mora biti utemeljen u posvećenosti Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Osobama koje slijede proces yoge preporučuje se da uzdignu životnu silu do točke između obrva (ājñā-cakre). Ovdje se preporučuje proces ṣaṭ-cakra-yoge, koji obuhvaća meditaciju na šest cakri. Čisti bhakta ne primjenjuje takvu yogu, ali budući da je uvijek zaokupljen svjesnošću Kṛṣṇe, u trenutku smrti, milošću Svevišnjega Gospodina, može se sjetiti Gospodina. To će biti objašnjeno u četrnaestom stihu.
U ovom je stihu osobito važna riječ yoga-balena, jer se bez yoge – bilo ṣaṭ-cakra-yoge bilo bhakti-yoge – u trenutku smrti ne može dostići to transcendentalno stanje. Ne možemo se iznenada sjetiti Svevišnje Božanske Osobe u trenutku smrti; moramo slijediti neki sustav yoge, napose sustav bhakti-yoge. Budući da je u trenutku smrti um vrlo uznemiren, za života trebamo njegovati transcendentalnu svjesnost, slijedeći proces yoge.