STIH 12
sarva-dvārāṇi saṁyamya
mano hṛdi nirudhya ca
mūrdhny ādhāyātmanaḥ prāṇam
āsthito yoga-dhāraṇām
sarva-dvārāṇi – sve otvore na tijelu; saṁyamya – nadzirući; manaḥ – um; hṛdi – u srcu; nirudhya – ograničavajući; ca – također; mūrdhni – na glavi; ādhāya – usredotočujući; ātmanaḥ – duša; prāṇam – životni zrak; āsthitaḥ – utemeljena; yoga-dhāraṇām – u yogi.
Yogī se odriče svih osjetilnih djelatnosti. Zatvarajući sva vrata osjetila i usredotočujući um na srce, uzdigavši životni zrak do vrha glave, utemeljuje se u yogi.
SMISAO: Da bi slijedila proces yoge preporučen u ovom stihu, osoba najprije mora zatvoriti vrata svega osjetilnog uživanja. To se naziva pratyāhāra ili povlačenje osjetila od predmeta osjetila. Treba potpuno vladati osjetilnim organima za stjecanje znanja – očima, ušima, nosom, jezikom i dodirom – i ne smije im dopustiti da budu zaokupljeni zadovoljavanjem osjetila. Tako može usredotočiti um na Nad-dušu u srcu, a životnu silu uzdići do vrha glave. Taj je proces bio potanko opisan u šestom poglavlju, ali kao što je već bilo spomenuto, u ovom dobu nije praktičan. Najbolji je proces svjesnost Kṛṣṇe. Ako možemo uvijek misliti na Kṛṣṇu u predanom služenju, veoma lako možemo ostati u neuznemirenu transcendentalnom transu, samādhiju.