STIH 27
jātasya hi dhruvo mṛtyur
dhruvaṁ janma mṛtasya ca
tasmād aparihārye ’rthe
na tvaṁ śocitum arhasi
jātasya – za onoga tko se rodio; hi – zacijelo; dhruvaḥ – sigurna; mṛtyuḥ — smrt; dhruvam – sigurno; janma – rođenje; mṛtasya – za mrtvog; ca – također; tasmāt – stoga; aparihārye – onoga što je neizbježno; arthe – u pogledu; na – ne; tvam – tebi; śocitum – da žališ; arhasi – priliči.
Onaj tko se rodio sigurno će umrijeti, a nakon smrti sigurno će se ponovno roditi. Stoga ne bi trebao žaliti pri neizbježnu obavljanju svoje dužnosti.
SMISAO: Djela koja je živo biće počinilo u životu određuju njegov sljedeći život. Nakon okončanja jednoga razdoblja djelovanja mora umrijeti i roditi se kako bi započelo drugo razdoblje djelovanja. Tako prolazi kroz ciklus rođenja i smrti, jedan za drugim, i ne dostiže oslobođenje. Taj ciklus ne podržava nepotrebno ubijanje, klanje i ratovanje. U isto vrijeme nasilje i rat neizbježni su čimbenici u ljudskom društvu, namijenjeni održavanju zakona i poretka.
Budući da je Gospodin želio da dođe do bitke na Kurukṣetri, ona je bila neizbježna, a dužnost je kṣatriye da se bori za pravi cilj. Zašto bi se bojao ili žalio zbog smrti svojih rođaka, ako obavlja svoju dužnost? Arjuni nije priličilo da prekrši zakon i zbog toga postane podložan posljedicama grešnih djela, kojih se toliko bojao. Izbjegavanjem svoje dužnosti ne bi mogao spriječiti smrt svojih rođaka i degradirao bi se, jer je izabrao put pogrešna djelovanja.