STIH 27
naite sṛtī pārtha jānan
yogī muhyati kaścana
tasmāt sarveṣu kāleṣu
yoga-yukto bhavārjuna
na – nikada; ete – ova dva; sṛtī – različita puta; pārtha – o Pṛthin sine; jānan – čak i ako poznaje; yogī – Gospodinov bhakta; muhyati – zbunjen; kaścana – ikada; tasmāt – stoga; sarveṣu kāleṣu – uvijek; yoga-yuktaḥ – zaokupljen svjesnošću Kṛṣṇe; bhava – samo postani; arjuna – o Arjuna.
Iako bhakte znaju ta dva puta, o Arjuna, nikada nisu zbunjeni. Stoga uvijek budi utemeljen u predanosti.
SMISAO: Kṛṣṇa ovdje savjetuje Arjuni da se ne uznemiruje zbog različitih putova kojima duša može napustiti materijalni svijet. Bhakta Svevišnjega Gospodina ne treba se brinuti hoće li napustiti svijet slučajno ili po planu. Treba biti čvrsto utemeljen u svjesnosti Kṛṣṇe i pjevati Hare Kṛṣṇa, znajući da su oba puta mukotrpna. Svjesnošću Kṛṣṇe može se najbolje zaokupiti ako služi Kṛṣṇu. Tako će njegov put u duhovno carstvo biti izravan i siguran. U ovom je stihu osobito važna riječ yoga-yukta. Onaj tko je čvrsto utemeljen u yogi sve što čini, čini u svjesnosti Kṛṣṇe. Śrī Rūpa Gosvāmī savjetuje – anāsaktasya viṣayān yathārham upayuñjataḥ: materijalne djelatnosti trebamo vršiti bez vezanosti, uvijek djelujući u svjesnosti Kṛṣṇe. Ovim sustavom, zvanim yukta-vairāgya, dostiže se savršenstvo. Bhakta nije uznemiren ovim opisima, jer zna da mu predano služenje osigurava odlazak u vrhovno prebivalište.