STIH 8
abhyāsa-yoga-yuktena
cetasā nānya-gāminā
paramaṁ puruṣaṁ divyaṁ
yāti pārthānucintayan
abhyāsa-yoga – vršeći; yuktena – meditaciju; cetasā – umom i inteligencijom; na anya-gāminā – bez odstupanja; paramam – Svevišnju; puruṣam – Božansku Osobu; divyam – transcendentalnu; yāti – dostiže; pārtha – o Pṛthin sine; anucintayan – neprestano misleći na.
Onaj tko meditira na Mene kao na Svevišnju Božansku Osobu i u umu se uvijek sjeća Mene, bez odstupanja, o Pārtha, sigurno će Me dostići.
SMISAO: U ovom se stihu naglašava važnost sjećanja Kṛṣṇe. Sjećanje na Kṛṣṇu oživljava se pjevanjem mahā-mantre, Hare Kṛṣṇa. Pjevanjem i slušanjem zvučne vibracije Svevišnjega Gospodina osoba zaokuplja um, uši i jezik. Ova mistična meditacija vrlo je laka i pomaže osobi da dostigne Svevišnjega Gospodina. Puruṣam znači uživatelj. Premda živa bića pripadaju graničnoj energiji Svevišnjega Gospodina, materijalno su okaljana. Misle da su uživatelji, ali nisu vrhovni uživatelj. Ovdje je jasno rečeno da je vrhovni uživatelj Svevišnja Božanska Osoba u Svojim različitim očitovanjima te potpunim ekspanzijama kao što su Nārāyaṇa, Vāsudeva itd.
Pjevajući Hare Kṛṣṇa, bhakta može neprestano misliti na predmet obožavanja, Svevišnjeg Gospodina, u bilo kojem od Njegovih oblika – Nārāyaṇe, Kṛṣṇe, Rāme itd. To će ga pročistiti i na kraju će života, zahvaljujući neprestanom pjevanju ili mantranju, biti prenesen u Božje carstvo. Yoga je meditacija na Nad-dušu u srcu. Slično tome, pjevanjem Hare Kṛṣṇa mantre um se uvijek usredotočuje na Svevišnjega Gospodina. Um je prevrtljiv i zato ga trebamo prisiliti da misli na Kṛṣṇu. Često se navodi primjer gusjenice koja misli na leptira i tako se u istom životu preobražava u leptira. Ako neprestano mislimo na Kṛṣṇu, sigurno ćemo na kraju života steći istu tjelesnu prirodu kao Kṛṣṇa.