PRVO POGLAVLJE

STIH 1: Dhṛtarāṣṭra reče: O Sañjaya, okupivši se na mjestu hodočašća, Kurukṣetri, što su učinili moji sinovi i sinovi Pāṇḍua, željni borbe?

STIH 2:
Sañjaya reče: O kralju, vidjevši vojsku koju su postrojili sinovi Pāṇḍua, kralj Duryodhana priđe svom učitelju i izgovori ove riječi.

STIH 3:
O učitelju moj, pogledaj veliku vojsku Pāṇḍuovih sinova, koju je tako vješto postrojio tvoj razborit učenik, sin Drupade.

STIH 4:
U toj vojsci ima mnogo junačkih strijelaca i velikih ratnika, u borbi ravnih Bhīmi i Arjuni, poput Yuyudhāne, Virāṭe i Drupade.

STIH 5:
Tu su veliki junaci i snažni borci poput Dhṛṣṭaketua, Cekitāne, Kāśirāje, Purujita, Kuntibhoje i Śaibye.

STIH 6:
S njima su veliki Yudhāmanyu, snažni Uttamaujā, Subhadrin sin i Draupadīni sinovi. Svi su ti ratnici veliki borci na bojnim kolima.

STIH 7:
Ali dopusti mi da te obavijestim o vrlo sposobnim zapovjednicima koji predvode moju vojnu silu, o najbolji brāhmaṇo.

STIH 8:
Tu su osobe poput tebe, Bhīṣme, Karṇe, Kṛpe, Aśvatthāme, Vikarṇe i Somadattina sina Bhūriśrave, koje uvijek odnose pobjedu u bici.

STIH 9:
Tu su i mnogi drugi junaci spremni da polože svoj život za mene. Svi su oni iskusni poznavatelji vojne vještine, dobro naoružani raznim vrstama oružja.

STIH 10:
Snaga je naše vojske, koju savršeno štiti djed Bhīṣma, neizmjerna, dok je snaga Pāṇḍava, koje brižno štiti Bhīma, ograničena.

STIH 11:
Sada morate zajedno pružiti punu potporu djedu Bhīṣmi, smješteni na strateškim točkama prilaza vojski.

STIH 12:
Tada je Bhīṣma, veliki hrabri predak dinastije Kurua, djed boraca, snažno puhnuo u svoju školjku, proizvevši zvuk nalik na riku lava, razveselivši time Duryodhanu.

STIH 13:
Nakon toga su se istodobno oglasile školjke, bubnjevi, lovački rogovi, trube i rogovi, stvorivši iznenada zaglušujući zvuk.

STIH 14:
Na drugoj su strani Gospodin Kṛṣṇa i Arjuna puhnuli u svoje transcendentalne školjke smješteni na velikim bojnim kolima koja su vukli bijeli konji.

STIH 15:
Gospodin Kṛṣṇa je puhnuo u Svoju školjku zvanu Pāñcajanya, Arjuna je puhnuo u svoju školjku zvanu Devadatta, a Bhīma, koji jede goleme količine hrane i izvršava divovske zadatke, puhnuo je u svoju strahovitu školjku zvanu Pauṇḍra.

STIHOVI 16-18:
Kralj Yudhiṣṭhira, Kuntīn sin, puhnuo je u svoju školjku zvanu Anantavijaya, a Nakula i Sahadeva puhnuli su u Sughoṣu i Maṇipuṣpaku. Veliki strijelac – kralj Kāśīja, veliki borac Śikhaṇḍī, Dhṛṣṭadyumna, Virāṭa, nepobjedivi Sātyakī, Drupada, Draupadīni sinovi i drugi, poput Subhadrina sina snažnih ruku, puhnuli su u svoje školjke, o kralju.

STIH 19:
Zvuk različitih školjki postao je zaglušujući. Odjekujući nebom i zemljom, potresao je srca Dhṛtarāṣṭrinih sinova.

STIH 20:
Tada je Arjuna, sin Pāṇḍua, stojeći na bojnim kolima sa zastavom koju je krasila slika Hanumāna, uzeo svoj luk, pripremivši se za boj. O kralju, pogledavši Dhṛtarāṣṭrine sinove svrstane u bojne redove, Arjuna se obratio Gospodinu Kṛṣṇi.

STIHOVI 21-22:
Arjuna reče: O Acyuta, molim Te, odvezi moja kola na sredinu bojnog polja, između dvije vojske, tako da mogu vidjeti sve okupljene osobe, željne borbe, s kojima se moram boriti u ovom velikom oružanom sukobu.

STIH 23:
Dopusti mi da vidim one koji su došli ovamo boriti se, želeći zadovoljiti Dhṛtarāṣṭrina opaka sina.

STIH 24:
Sañjaya reče: O potomče Bharate, kad je čuo Arjunine riječi, Gospodin Kṛṣṇa je odvezao savršena bojna kola na sredinu bojnoga polja i postavio ih između dvije vojske.

STIH 25:
U nazočnosti Bhīṣme, Droṇe i svih drugih poglavara svijeta Gospodin je rekao: „Pogledaj samo Pārtha sve Kurue koji su se ovdje okupili."

STIH 26:
Stojeći tamo između dviju vojski, Arjuna je vidio svoje očeve, djedove, učitelje, ujake, braću, sinove, unuke, prijatelje, taste i dobronamjernike.

STIH 27:
Vidjevši sve te prijatelje i rođake, Kuntīn sin Arjuna preplavljen samilošću obratio se Kṛṣṇi.

STIH 28:
Arjuna reče: Dragi moj Kṛṣṇa, dok gledam pred sobom svoje prijatelje i rođake obuzete takvim borbenim duhom, osjećam kako mi udovi dršću, a usta mi se suše.

STIH 29:
Koža mi se ježi, luk Gāṇḍīva mi klizi iz ruke, a cijelo mi tijelo dršće u žaru.

STIH 30:
Ne mogu više stajati ovdje. Pomućena uma, zaboravljam na sebe. O Kṛṣṇa, ubojico demona Keśīja, vidim samo uzroke nesreće.

STIH 31:
Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj bici, niti mogu, dragi moj Kṛṣṇa, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu, kraljevstvo ili sreću.

STIHOVI 32-35:
O Govinda, što nam vrijede kraljevstvo, sreća, pa čak i sam život kada su svi oni za koje ih možemo željeti postrojeni na ovom bojnom polju? O Madhusūdana, kada učitelji, očevi, sinovi, djedovi, ujaci, tasti, unuci, šurjaci i drugi rođaci, spremni da ostave svoj život i imovinu, stoje preda mnom, zašto bih trebao željeti da ih ubijem, čak i ako me mogu ubiti? O održavatelju svih živih bića, nisam spreman da se borim protiv njih čak ni u zamjenu za sva tri svijeta, a kamoli za ovu Zemlju. Kakvo ćemo zadovoljstvo naći u ubijanju Dhṛtarāṣṭrinih sinova?

STIH 36:
Ako ubijemo takve napadače, na nas će pasti teret grijeha. Stoga ne bismo trebali ubiti Dhṛtarāṣṭrine sinove ni naše prijatelje. Što ćemo dobiti, o Kṛṣṇa, mužu božice sreće, i kako možemo biti sretni, ako ubijemo vlastite rođake?

STIHOVI 37-38:
O Janārdana, iako ovi ljudi, srca obuzeta pohlepom, ne vide ništa loše u ubijanju svoje obitelji ili sukobljavanju s prijateljima, zašto bismo mi, koji vidimo zločin u uništavanju obitelji, činili takva grešna djela?

STIH 39:
Uništavanjem dinastije uništava se vječna obiteljska tradicija i tako se preostali članovi obitelji odaju bezbožnosti.

STIH 40:
O Kṛṣṇa, kad u obitelji prevlada bezbožnost, žene u obitelji gube svoju čestitost, a s degradacijom žena, o potomče Vṛṣṇija, dolazi do rađanja nepoželjna potomstva.

STIH 41:
Povećanje nepoželjna stanovništva sigurno uzrokuje pakleni život i za obitelj i za one koji uništavaju obiteljsku tradiciju. Preci takvih degradiranih obitelji padaju, jer nuđenje hrane i vode precima biva potpuno obustavljeno.

STIH 42:
Zbog zlodjela onih koji uništavaju obiteljsku tradiciju i tako uzrokuju rađanje nepoželjne djece, sve vrste djelatnosti namijenjene dobrobiti društva i obitelji bivaju obustavljene.

STIH 43:
O Kṛṣṇa, održavatelju ljudi, čuo sam od učeničkog naslijeđa da oni koji uništavaju obiteljske tradicije uvijek prebivaju u paklu.

STIH 44:
Kako je čudno da se spremamo počiniti veoma grešna djela! Potaknuti željom za uživanjem u kraljevskoj sreći, namjeravamo ubiti vlastite rođake.

STIH 45:
Za mene bi bilo bolje da ne pružim otpor i da me naoružani Dhṛtarāṣṭrini sinovi ubiju tako nenaoružana na bojnom polju.

STIH 46:
Sañjaya reče: Rekavši to na bojnom polju, Arjuna je odložio svoj luk i strijele te sjeo na kola, uma obuzeta žalošću.