STIH 46
sañjaya uvāca
evam uktvārjunaḥ saṅkhye
rathopastha upāviśat
visṛjya sa-śaraṁ cāpaṁ
śoka-saṁvigna-mānasaḥ
sañjayaḥ uvāca – Sañjaya reče; evam – tako; uktvā – rekavši; arjunaḥ – Arjuna; saṅkhye – na bojnom polju; ratha – na kolima; upasthe – na sjedalo; upāviśat – ponovno je sjeo; visṛjya – odloživši na stranu; sa-śaram – zajedno sa strijelama; cāpam – luk; śoka – jadikovanjem; saṁvigna – nesretan; mānasaḥ – u umu.
Sañjaya reče: Rekavši to na bojnom polju, Arjuna je odložio svoj luk i strijele te sjeo na kola, uma obuzeta žalošću.
SMISAO: Arjuna je promatrao položaj svoga neprijatelja stojeći na kolima, ali je bio obuzet tolikom žalošću da je ponovno sjeo, odloživši luk i strijele. Takva ljubazna osoba meka srca koja predano služi Gospodina zaslužuje da primi znanje o jastvu.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja prvoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Promatranje vojski na bojnom polju Kurukṣetri".