STIH 11
teṣām evānukampārtham
aham ajñāna-jaṁ tamaḥ
nāśayāmy ātma-bhāva-stho
jñāna-dīpena bhāsvatā
teṣām – njima; eva – zacijelo; anukampā-artham – da bi iskazao posebnu milost; aham – Ja; ajñāna-jam – koja potječe od neznanja; tamaḥ – tamu; nāśayāmi – raspršujem; ātma-bhāva – u njihovim srcima; sthaḥ – prebivam; jñāna – znanja; dīpena – svjetiljkom; bhāsvatā – blistavom.
Da bih im iskazao posebnu milost, Ja, koji prebivam u njihovim srcima, blistavom svjetiljkom znanja uništavam tamu koja potječe od neznanja.
SMISAO: Kad je Gospodin Caitanya u Benaresu širio pokret pjevanja Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, tisuće su Ga ljudi slijedile. Prakāśānanda Sarasvatī, koji je u to vrijeme bio vrlo utjecajan učenjak u Benaresu, ismijavao je Gospodina Caitanyu izjavljujući da je sentimentalist. Filozofi katkada kritiziraju bhakte jer misle da su filozofski naivni sentimentalisti, koji se nalaze u tami neznanja, ali to nije istina. Filozofiju su predanosti predstavile vrlo učene osobe. Ali čak i ako bhakta ne koristi njihova djela ili djela svoga duhovnog učitelja, ako iskreno predano služi, Kṛṣṇa mu u njegovu srcu pomaže. Tako iskreni bhakta koji djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe ne može biti neuk. Treba samo predano služiti u punoj svjesnosti Kṛṣṇe. To je jedini preduvjet.
Suvremeni filozofi misle da se bez procesa razlučivanja ne može steći čisto znanje. U ovom stihu stoji odgovor Svevišnjeg Gospodina: onima koji su se posvetili čistom predanom služenju, čak i ako nisu dovoljno obrazovani ili ne poznaju dovoljno vedska načela, Vrhovni Bog pomaže.
Gospodin kaže Arjuni da se Vrhovna Istina, Apsolutna Istina, Svevišnja Božanska Osoba, ne može shvatiti samom spekulacijom, jer je Vrhovna Istina tako velika da se ne može shvatiti ili dostići samim umnim naporom. Čovjek može spekulirati nekoliko milijuna godina, ali ako nije predan, ako nema ljubavi prema Vrhovnoj Istini, nikada neće shvatiti Kṛṣṇu, ili Vrhovnu Istinu. Kṛṣṇa je zadovoljan samo predanim služenjem i Svojom nepojmljivom energijom može se razotkriti u srcu čistoga bhakte. Čisti bhakta uvijek nosi Kṛṣṇu u srcu, a prisutnost Kṛṣṇe, koji nalikuje suncu, odmah raspršuje tamu neznanja. To je posebna milost koju Kṛṣṇa iskazuje Svom čistom bhakti.
Zbog okuženosti uzrokovane materijalnim druženjem tijekom mnogo milijuna života srce je živoga bića uvijek prekriveno prašinom materijalizma, ali ako se posveti predanom služenju i neprestano pjeva Hare Kṛṣṇa, prašina će brzo nestati, a ono će biti uzdignuto na razinu čistoga znanja. Krajnji cilj, Viṣṇu, može se dostići samo pjevanjem svetoga imena i predanim služenjem, a ne umnom spekulacijom ili raspravljanjem. Čisti bhakta ne mora se brinuti za materijalne životne potrepštine, jer ga, kad pročisti srce od tame, svime opskrbljuje Svevišnji Gospodin, zadovoljan bhaktinim predanim služenjem. To je bit naučavanja Bhagavad-gīte. Proučavajući Bhagavad-gītu, osoba može postati duša potpuno predana Svevišnjem Gospodinu i posvetiti se čistom predanom služenju. Kada Gospodin preuzme brigu o njoj, potpuno se oslobađa svih vrsta materijalističkih nastojanja.