STIH 24

SMISAO: Obožavatelji polubogova bili su opisani kao manje inteligentni, a sada su i impersonalisti opisani na sličan način. Iako u ovom stihu Gospodin Kṛṣṇa govori Arjuni u Svom osobnom obliku, impersonalisti zbog neznanja tvrde da Svevišnji Gospodin nema oblik. Gospodinov veliki bhakta u učeničkom naslijeđu Rāmānujācārye, po imenu Yāmunācārya, napisao je u vezi s tim dva vrlo lijepa stiha:

„Dragi moj Gospodine, bhakte poput Vyāsadeve i Nārade znaju da si Ti Božanska Osoba. Razumijevanjem različitih vedskih spisa osoba može spoznati Tvoje osobine, oblik i djelatnosti te tako može shvatiti da si Ti Svevišnja Božanska Osoba, ali živa bića pod utjecajem guṇa strasti i neznanja, demoni i abhakte ne mogu Te shvatiti. Oni su nesposobni da Te shvate. Premda mogu vješto raspravljati o Vedānti, Upaniṣadama i drugim vedskim spisima, ne mogu shvatiti Božansku Osobu." (Stotra-ratna 12)

U Brahma-saṁhiti rečeno je da se Božanska Osoba ne može shvatiti samim proučavanjem Vedānte. Osobnost Svevišnjeg možemo shvatiti jedino milošću Svevišnjega Gospodina. Zato je u ovom stihu jasno rečeno da nisu samo obožavatelji polubogova manje inteligentni već i abhakte koji proučavaju Vedāntu i spekuliraju o vedskoj književnosti bez primjese istinske svjesnosti Kṛṣṇe. Oni ne mogu shvatiti osobnu prirodu Boga. Osobe kojima se čini da Apsolutna Istina nije osoba opisane su kao abuddhayaḥ, što znači da nisu spoznale krajnji vid Apsolutne Istine. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da vrhunska spoznaja započinje sa spoznajom neosobnog Brahmana i nastavlja se sa spoznajom lokalizirane Paramātme, ali je konačan vid Apsolutne Istine Božanska Osoba. Suvremeni impersonalisti još su nerazboritiji, jer ne slijede čak ni svoga velikog prethodnika Śaṅkarācāryu, koji je rekao da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Ne znajući Vrhovnu Istinu, impersonalisti misle da je Kṛṣṇa samo sin Devakī i Vasudeve, ili kraljević, ili moćno živo biće. Kṛṣṇa osuđuje takvo mišljenje u Bhagavad-gīti (9.11). Avajānanti māṁ mūḍhā mānuṣīṁ tanum āśritam: „Samo Me budale smatraju običnom osobom."

Činjenica je da nitko ne može shvatiti Kṛṣṇu bez predanog služenja i bez razvijanja svjesnosti Kṛṣṇe. Bhāgavatam (10.14.29) to potvrđuje:

„Gospodine moj, ako netko dobije čak i tračak milosti Tvojih lotosolikih stopala, može shvatiti veličinu Tvoje osobnosti, ali oni koji nastoje shvatiti Svevišnju Božansku Osobu spekulacijom, ne mogu Te shvatiti, čak ni nakon dugogodišnjeg proučavanja Veda." Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa ili Njegov oblik, odlike i ime ne mogu se shvatiti samom umnom spekulacijom ili proučavanjem vedske književnosti. Gospodin se mora shvatiti predanim služenjem. Svevišnju Božansku Osobu možemo shvatiti samo ako se potpuno zaokupimo svjesnošću Kṛṣṇe, koja počinje s pjevanjem mahā-mantre – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Impersonalisti koji nisu bhakte misle da je Kṛṣṇino tijelo materijalne prirode i da su sve Njegove djelatnosti, oblik i pratnja māyā. Ti su impersonalisti poznati kao māyāvādīji. Oni ne znaju krajnju istinu.

Dvadeseti stih jasno kaže: kāmais tais tair hṛta-jñānāḥ prapadyante 'nya-devatāḥ. „Osobe zaslijepljene požudnim željama predaju se različitim polubogovima." Poznato je da osim Svevišnje Božanske Osobe postoje polubogovi koji imaju svoje planete, kao što Gospodin ima Svoj planet. U dvadeset trećem stihu rečeno je – devān deva-yajo yānti mad-bhaktā yānti mām api: obožavatelji polubogova odlaze na različite planete polubogova, a bhakte Gospodina Kṛṣṇe odlaze na planet zvan Kṛṣṇaloka. Unatoč tim jasnim tvrdnjama budalasti impersonalisti misle da Gospodin nije osoba i da su ovi oblici nestvarni. Možemo li proučavanjem Gīte zaključiti da polubogovi i njihova prebivališta nisu osobne prirode? Očito ni polubogovi ni Kṛṣṇa, Svevišnja Božanska Osoba, nisu neosobni. Svi su oni osobe. Gospodin Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba i ima vlastiti planet, a polubogovi imaju svoje.

Prema tome, monistička tvrdnja da je krajnja istina bezoblična i da je oblik nametnut ne odgovara istini. Ovdje je jasno rečeno da nije nametnut. Iz Bhagavad-gīte možemo jasno shvatiti da oblici polubogova i oblik Svevišnjega Gospodina istodobno postoje i da je Gospodin Kṛṣṇa sac-cid-ānanda, vječno blaženo znanje. Vede potvrđuju da je Vrhovna Apsolutna Istina ānanda-mayo 'bhyāsāt, po prirodi puna blažena zadovoljstva i riznica bezbrojnih vrlina. U Gīti Gospodin kaže da se pojavljuje, iako je aja (nerođen). To su činjenice koje trebamo shvatiti iz Bhagavad-gīte. Ne možemo razumjeti kako Svevišnja Božanska Osoba može biti neosobne prirode. Prema izjavama Gīte, teorija je impersonalističkih monista o nametanju oblika pogrešna. Iz ovog stiha možemo jasno vidjeti da Vrhovna Apsolutna Istina, Gospodin Kṛṣṇa, ima i oblik i osobnost.