STIH 14
satataṁ kīrtayanto māṁ
yatantaś ca dṛḍha-vratāḥ
namasyantaś ca māṁ bhaktyā
nitya-yuktā upāsate
satatam – uvijek; kīrtayantaḥ – pjevajući; mām – o Meni; yatantaḥ – trudeći se; ca – također; dṛḍha-vratāḥ – odlučno; namasyantaḥ – odajući poštovanje; ca – i; mām – Mene; bhaktyā – s predanošću; nitya-yuktāḥ – neprestano zaokupljeni; upāsate – obožavanjem.
Uvijek pjevajući Moje slave i trudeći se s velikom odlučnošću, te Me velike duše neprestano predano obožavaju, klanjajući se preda Mnom.
SMISAO: Mahātmā se ne može stvoriti udaranjem pečata na obična čovjeka. Ovdje su opisani njegovi simptomi: mahātmā uvijek pjeva slave Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇe, Božanske Osobe. Nema druge dužnosti. Uvijek slavi Gospodina. Drugim riječima, nije impersonalist. Kada je u pitanju slavljenje, moramo slaviti Svevišnjega Gospodina, slaveći Njegovo ime, Njegov vječni oblik, Njegove transcendentalne odlike i Njegove neobične zabave. Sve to moramo slaviti; zato je mahātmā privržen Svevišnjoj Božanskoj Osobi.
Onaj tko je privržen neosobnom vidu Svevišnjega Gospodina, brahmajyotiju, nije opisan u Bhagavad-gīti kao mahātmā. On će biti opisan u sljedećem stihu na drukčiji način. Mahātmā je uvijek zaokupljen različitim djelatnostima predanog služenja, kao što je opisano u Śrīmad-Bhāgavatamu, slušajući i pjevajući o Viṣṇuu, a ne o polubogu ili ljudskom biću. To je predanost: śravaṇaṁ kīrtanaṁ viṣṇoḥ i smaraṇam, sjećanje na Gospodina. Takav je mahātmā čvrsto odlučio da na kraju stekne društvo Svevišnje Božanske Osobe u jednoj od pet transcendentalnih rasa. Da bi postigao taj uspjeh, sve djelatnosti – umne, tjelesne i govorne – posvećuje služenju Svevišnjeg Gospodina Śrī Kṛṣṇe. To je puna svjesnost Kṛṣṇe.
U predanom se služenju određene djelatnosti nazivaju odlučnim, kao što je pošćenje na Ekādaśī (jedanaesti dan nakon punog i mladog mjeseca) i na dane Gospodinove pojave. Veliki ācārye nude sva ta pravila i propise onima koji žele biti primljeni u društvo Svevišnje Božanske Osobe u transcendentalnom svijetu. Mahātme, velike duše, strogo se drže svih tih pravila i propisa i zato će sigurno dostići željeni rezultat.
Kao što je bilo rečeno u drugom stihu ovoga poglavlja, predano je služenje ne samo lako već je i puno radosti. Ne trebamo se podvrgnuti oštrim pokorama i strogostima. Možemo provesti svoj život u predanom služenju pod vodstvom iskusna duhovnog učitelja i u svakom položaju, kao obiteljski čovjek, sannyāsī ili brahmacārī, bilo gdje na svijetu, predano služiti Svevišnju Božansku Osobu i tako postati istinski mahātmā, velika duša.