STIH 42
atha vā bahunaitena
kiṁ jñātena tavārjuna
viṣṭabhyāham idaṁ kṛtsnam
ekāṁśena sthito jagat
atha vā – ili; bahunā – punim; etena – takvim; kim – što; jñātena – saznavanjem; tava – tvojim; arjuna – o Arjuna; viṣṭabhya – prožimam; aham – Ja; idam – ovaj; kṛtsnam – cijeli; eka – jednim; aṁśena – djelićem; sthitaḥ – nalazim se; jagat – svemir.
Ali zašto ti je Arjuna potrebno ovo detaljno znanje? Samo jednim Svojim djelićem prožimam i održavam cijeli svemir.
SMISAO: Svevišnji je Gospodin nazočan u svim materijalnim svemirima kao Nad-duša, koja ulazi u sve. Gospodin ovdje kaže Arjuni da nema smisla nastojati shvatiti kako stvari postoje u svom odvojenom obilju i veličini. Treba znati da sve stvari postoje zato što je Kṛṣṇa ušao u njih kao Nad-duša. Od Brahme, najvećeg bića, do najmanjeg mrava, svi postoje zato što je Gospodin ušao u svakoga od njih i što ih održava.
Postoji misija koja stalno promiče zamisao da će obožavanje bilo kojeg poluboga dovesti osobu do Svevišnje Božanske Osobe ili vrhovnog cilja. No ovdje se obeshrabruje obožavanje polubogova, jer čak i najveći polubogovi kao što su Brahmā i Śiva predstavljaju samo dio obilja Svevišnjega Gospodina. Gospodin je podrijetlo svih rođenih bića i nitko nije veći od Njega. On je asamaurdhva, što znači da nitko nije viši od Njega, niti Mu može biti ravan. U Padma Purāṇi rečeno je da onaj tko jednači Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇu s polubogovima – čak i ako je riječ o Brahmi ili Śivi – odmah postaje ateist. Međutim, ako pomno proučimo različite opise obilja i ekspanzija Kṛṣṇine energije, možemo nedvojbeno shvatiti položaj Gospodina Śrī Kṛṣṇe i bez odstupanja usredotočiti svoj um na obožavanje Njega. Gospodin prožima sve u obliku Svoga djelomičnog očitovanja, Nad-duše, koja se umnožava i ulazi u sve što postoji. Čisti bhakte stoga usredotočuju um na svjesnost Kṛṣṇe, predano služeći svom svojom energijom. Zato su uvijek utemeljeni na transcendentalnoj razini. Predano služenje i obožavanje Kṛṣṇe veoma su jasno opisani u ovom poglavlju, od osmog do jedanaestog stiha. To je put čistoga predanog služenja. U ovom je poglavlju potanko objašnjeno kako možemo dostići najviše savršenstvo predanosti – društvo Svevišnje Božanske Osobe. Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa, veliki ācārya u učeničkom naslijeđu koje potječe od Kṛṣṇe, zaključuje svoje tumačenje ovoga poglavlja riječima:
yac-chakti-leśāt sūryādyā
bhavanty aty-ugra-tejasaḥ
yad-aṁśena dhṛtaṁ viśvaṁ
sa kṛṣṇo daśame ’rcyate
Čak i moćno sunce dobiva svoju snagu od moćne energije Gospodina Kṛṣṇe, a Kṛṣṇina djelomična ekspanzija održava cijeli svijet. Stoga je Gospodin Śrī Kṛṣṇa vrijedan obožavanja.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja desetoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Obilje Apsoluta".