STIH 26
vedāhaṁ samatītāni
vartamānāni cārjuna
bhaviṣyāṇi ca bhūtāni
māṁ tu veda na kaścana
veda – znam; aham – Ja; samatītāni – svu prošlost; vartamānāni – sadašnjost; ca – i; arjuna – o Arjuna; bhaviṣyāṇi – budućnost; ca – također; bhūtāni – sva živa bića; mām – Mene; tu – ali; veda – zna; na – ne; kaścana – itko.
O Arjuna, kao Svevišnja Božanska Osoba, znam sve što se zbilo u prošlosti, sve što se zbiva sada i sve što će se zbiti u budućnosti. Ja znam sva živa bića, ali Mene nitko ne zna.
SMISAO: U ovom je stihu objašnjeno pitanje osobnosti i neosobnosti. Kad bi Kṛṣṇa, oblik Svevišnje Božanske Osobe, bio māyā, materijalan, kakvim Ga impersonalisti smatraju, Kṛṣṇa bi mijenjao Svoje tijelo poput živoga bića i zaboravio sve o Svom prošlom životu. Nijedno živo biće s materijalnim tijelom ne može se sjetiti svoga prošlog života niti može pretkazati svoj budući život ili predvidjeti što ga čeka u ovom životu. Prema tome, ne može znati što se dogodilo u prošlosti, što se zbiva sada i što će se dogoditi u budućnosti. Ako nije oslobođeno materijalnih nečistoća, ne može znati prošlost, sadašnjost i budućnost.
Za razliku od običnoga ljudskog bića Gospodin Kṛṣṇa jasno kaže da zna sve što se dogodilo u prošlosti, sve što se zbiva sada i sve što će se dogoditi u budućnosti. Iz četvrtoga poglavlja saznajemo da se Gospodin Kṛṣṇa sjeća kako je prije mnogo milijuna godina poučio Vivasvāna, boga Sunca. Kṛṣṇa poznaje svako živo biće zato što se nalazi u srcu svakoga živog bića kao Nad-duša. Ali premda se pojavljuje kao Svevišnja Božanska Osoba i prebiva u srcu svih živih bića kao Nad-duša, manje inteligentni ljudi, čak i ako spoznaju neosobni Brahman, ne mogu spoznati da je Śrī Kṛṣṇa Vrhovna Osoba. Śrī Kṛṣṇino transcendentalno tijelo zacijelo nije prolazno. On nalikuje Suncu, a māyā oblaku. U materijalnom svijetu možemo vidjeti Sunce, oblake i razne zvijezde i planete. Oblaci mogu privremeno prekriti sve što se vidi na nebu, ali taj prekrivač prekriva samo naš ograničeni vid. Sunce, Mjesec i zvijezde nisu prekriveni. Slično tome, māyā ne može prekriti Svevišnjega Gospodina. On se Svojom unutarnjom moći ne razotkriva manje inteligentnima. Kao što je rečeno u trećem stihu ovoga poglavlja, od mnogo milijuna ljudi neki pokušavaju postati savršeni u ovom ljudskom obliku života, a od mnogo tisuća takvih ljudi koji su dostigli savršenstvo tek jedan može shvatiti Gospodina Kṛṣṇu. Čak i ako netko dostigne savršenstvo spoznaje neosobnog Brahmana ili lokalizirane Paramātme, ne može shvatiti Svevišnju Božansku Osobu Śrī Kṛṣṇu ako nije svjestan Kṛṣṇe.