SEDAMNAESTO POGLAVLJE

STIH 1:
Arjuna upita: O Kṛṣṇa, kakav je položaj onih koji ne slijede načela spisa, već obožavaju po vlastitu nahođenju? Jesu li u vrlini, strasti ili neznanju?

STIH 2:
Svevišnja Božanska Osoba reče: Ovisno o guṇama prirode koje je stekla, utjelovljena duša može imati tri vrste vjere – u vrlini, strasti i neznanju. Počuj sada o tome.

STIH 3:
O Bharatin sine, ovisno o svom postojanju pod utjecajem različitih guṇa prirode živo biće razvija određenu vrstu vjere. Smatra se da ima određenu vjeru prema guṇama koje je steklo.

STIH 4:
Ljudi u guṇi vrline obožavaju polubogove, ljudi u guṇi strasti obožavaju demone, a ljudi u guṇi neznanja obožavaju sablasti i duhove.

STIHOVI 5-6:
Oni koji se podvrgavaju oštrim strogostima i pokorama koje nisu preporučene u spisima i vrše ih iz ponosa i sebičnosti, gonjeni požudom i vezanošću, koji su budalasti i muče materijalne elemente u tijelu, kao i Nad-dušu koja u tijelu prebiva, poznati su kao demoni.

STIH 7:
Ovisno o tri guṇe materijalne prirode, postoje tri vrste omiljene hrane, žrtvovanja, strogosti i milostinje. Počuj sada o njihovim razlikama.

STIH 8:
Hrana koja je draga osobama u guṇi vrline produžava život, pročišćava postojanje i daje snagu, zdravlje, sreću i zadovoljstvo. Takva je hrana sočna, masna i zdrava i godi srcu.

STIH 9:
Hrana koja je previše gorka, kisela, slana, ljuta, oštra, suha i vruća draga je osobama u guṇi strasti. Takva hrana uzrokuje nesreću, bijedu i bolest.

STIH 10:
Hrana koja je pripremljena više od tri sata prije jela, hrana koja je bezukusna, trula i smrdljiva i hrana koja se sastoji od ostataka i nedodirljivih stvari draga je osobama u guṇi tame.

STIH 11:
Žrtvovanje koje prema odredbama spisa, iz dužnosti, vrše oni koji ne žele nagradu ima prirodu vrline.

STIH 12:
O vođo Bhārata, znaj da je žrtvovanje koje se vrši radi stjecanja materijalne dobrobiti ili zbog ponosa u guṇi strasti.

STIH 13:
Smatra se da je svako žrtvovanje u kojem se zanemaruju odredbe spisa, u kojem se ne dijeli prasādam [duhovna hrana], u kojem se ne recitiraju vedske himne i ne nagrađuju svećenici i koje se vrši bez vjere, u guṇi neznanja.

STIH 14:
Obožavanje Svevišnjeg Gospodina, brāhmaṇa, duhovnog učitelja i nadređenih, kao što su otac i majka, čistoća, jednostavnost, celibat i nenasilje predstavljaju strogosti tijela.

STIH 15:
Izgovaranje ugodnih, istinitih riječi koje pružaju dobrobit i ne uznemiruje druge te redovito recitiranje vedskih spisa predstavljaju strogosti govora.

STIH 16:
Zadovoljstvo, jednostavnost, ozbiljnost, samoovladanost i pročišćenje postojanja, strogosti su uma.

STIH 17:
Ova trostruka strogost, koju s transcendentalnom vjerom vrše ljudi koji ne očekuju materijalne dobrobiti, već djeluju samo radi Svevišnjeg, naziva se strogošću u vrlini.

STIH 18:
Kaže se da je pokora izvršena iz ponosa, radi stjecanja poštovanja, ugleda i obožavanja, u guṇi strasti. Takva pokora nije ni postojana niti stalna.

STIH 19:
Kaže se da je pokora učinjena iz ludosti, kojom osoba muči samu sebe kako bi uništila ili povrijedila druge, u guṇi neznanja.

STIH 20:
Smatra se da je milostinja koju osoba daje iz dužnosti, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, dostojnoj osobi, bez očekivanja nečega za uzvrat, milostinja u guṇi vrline.

STIH 21:
Za milostinju koja se daje nerado, s očekivanjem nečega za uzvrat ili sa željom za plodonosnim rezultatima, kaže se da je milostinja u guṇi strasti.

STIH 22:
Za milostinju koja se daje na nečistom mjestu, u pogrešno vrijeme, nedostojnim osobama, bez pravog obzira i poštovanja, kaže se da je u guṇi neznanja.

STIH 23:
Od početka kreacije, tri riječi – oṁ tat sat – koriste se za upućivanje na Vrhovnu Apsolutnu Istinu. Ta su tri simbola koristili brāhmaṇe dok su recitirali vedske himne i vršili žrtvovanja za zadovoljstvo Svevišnjeg.

STIH 24:
Stoga transcendentalisti koji vrše žrtvovanja i pokore i daju milostinju u skladu s propisima spisa uvijek na početku izgovaraju oṁ, kako bi dostigli Svevišnjeg.

STIH 25:
Čovjek treba, bez želje za plodonosnim rezultatima, vršiti razne vrste žrtvovanja i pokora i davati milostinju, izgovarajući riječ „tat". Svrha je takvih transcendentalnih djelatnosti oslobođenje od materijalne zapletenosti.

STIHOVI 26-27:
Riječ „sat" upućuje na Apsolutnu Istinu, koja je cilj žrtvovanja s predanošću. Vršitelj takvog žrtvovanja također se naziva „sat", kao i sve žrtve, milostinje i pokore koje se, u skladu s apsolutnom prirodom, vrše za zadovoljstvo Vrhovne Osobe, o Pṛthin sine.

STIH 28:
O Pṛthin sine, svako žrtvovanje, milostinja ili pokora koji se vrše bez vjere u Svevišnjeg su prolazni. Nazivaju se „asat" i beskorisni su i u ovom i u sljedećem životu.