DRUGO POGLAVLJE

STIH 1:

Sañjaya reče: Vidjevši Arjunu punog samilosti, potištena uma i očiju punih suza, Madhusūdana, Kṛṣṇa, izgovori ove riječi.

TEXT 2:
Svevišnja Božanska Osoba reče: Dragi Moj Arjuna, kako su te obuzele te nečistoće? One ne priliče čovjeku koji poznaje vrijednosti života i ne vode k višim planetima, već k nečasti.

STIH 3:
O Pṛthin sine, ne prepuštaj se toj degradirajućoj nemoći koja ti ne priliči. Ostavi takvu bijednu slabost srca i ustani, o pokoritelju neprijatelja.

STIH 4:
Arjuna reče: O ubojico neprijatelja, o ubojico Madhua, kako se u bici mogu strijelama suprotstaviti ljudima kao što su Bhīṣma i Droṇa, vrijednima moga obožavanja?

STIH 5:
Bolje bi bilo živjeti u ovom svijetu od prošenja nego živjeti po cijenu života velikih duša koje su moji učitelji. Premda žele svjetovne dobrobiti, oni su pretpostavljeni. Ako budu ubijeni, sve što uživamo bit će okaljano krvlju.

STIH 6:
Ne znamo što je bolje – pobijediti ili biti pobijeđen. Ako ubijemo Dhṛtarāṣṭrine sinove, ne bismo trebali mariti za život. Ipak, oni sada stoje pred nama na bojnom polju.

STIH 7:
Ne znam više što je moja dužnost. Zbog bijedne sam slabosti srca izgubio svu pribranost. U tom stanju molim Te da mi kažeš što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me.

STIH 8:
Ne vidim što može odagnati ovu žalost zbog koje mi se suše osjetila. Neću je moći odagnati čak ni ako osvojim bogato kraljevstvo bez premca na Zemlji, s vlašću poput vlasti rajskih polubogova.

STIH 9: Sañjaya reče: Govoreći tako, Arjuna, pokoritelj neprijatelja, potom reče Kṛṣṇi: „Govinda, neću se boriti" i zašuti.

STIH 10:
O potomče Bharate, stojeći između dviju vojski, Kṛṣṇa je smiješeći se rekao ove riječi ožalošćenom Arjuni.

STIH 11:
Svevišnja Božanska Osoba reče: Dok govoriš učene riječi, jadikuješ za onim što nije vrijedno žaljenja. Mudri ljudi ne žale ni za živim ni za mrtvim.

STIH 12:
Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati.

STIH 13:
Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.

STIH 14:
O Kuntīn sine, nestalno pojavljivanje sreće i nesreće te njihovo iščezavanje s vremenom, nalikuju dolasku i odlasku ljeta i zime. Oni potječu od osjetilnog opažanja, o potomče Bharate, i osoba mora naučiti da ih podnosi bez uznemirenosti.

STIH 15:
O najbolji među ljudima [Arjuna], onaj tko nije uznemiren srećom i nesrećom, tko je postojan i u sreći i u nesreći, dostojan je oslobođenja.

STIH 16:
Oni koji su vidjeli istinu zaključili su da nepostojeće [materijalno tijelo] nije trajno i da vječno postojeće [duša] nije podložno promjeni. To su zaključili proučavajući prirodu i jednog i drugog.

STIH 17:
Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo neuništivo. Nitko ne može uništiti neuništivu dušu.

STIH 18:
Materijalno tijelo neuništivog, neizmjerivog i vječnog živog bića sigurno će biti uništeno. Stoga se bori, o potomče Bharate.

STIH 19:
Ni onaj tko misli da je živo biće ubojica ni onaj tko misli da je ubijeno ne posjeduje znanje, jer osobno biće ne ubija niti biva ubijeno.

STIH 20:
Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.

STIH 21:
O Pārtha, kako osoba koja zna da je duša neuništiva, vječna, nerođena i nepromjenjiva može ikoga ubiti ili ikoga navesti na ubijanje?

STIH 22:
Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.

STIH 23:
Nikakvo oružje ne može sasjeći dušu. Vatra je ne može spaliti, voda smočiti, ni vjetar isušiti.

STIH 24:
Ta osobna duša ne može se slomiti, rastopiti, spaliti ili isušiti. Vječna je, svuda prisutna, nepromjenjiva, nepokretna i vječno ista.

STIH 25:
Rečeno je da je duša nevidljiva, nepojmljiva i nepromjenjiva. Znajući to, ne bi trebao žaliti za tijelom.

STIH 26:
Čak i ako misliš da se duša [ili simptom života] uvijek rađa i zauvijek umire, o Arjuna snažnih ruku, nemaš razloga za žaljenje.

STIH 27:
Onaj tko se rodio sigurno će umrijeti, a nakon smrti sigurno će se ponovno roditi. Stoga ne bi trebao žaliti pri neizbježnu obavljanju svoje dužnosti.

STIH 28:
Sva su stvorena bića u početku neočitovana, u srednjem stadiju očitovana i nakon uništenja ponovno neočitovana. Zašto bi onda žalio?

STIH 29:
Neki gledaju na dušu kao na nešto zadivljujuće, neki je opisuju kao nešto zadivljujuće, a neki slušaju o njoj kao o nečemu zadivljujućem, dok je neki čak ni nakon što su čuli o njoj nikako ne mogu shvatiti.

STIH 30:
O potomče Bharate, onaj tko prebiva u tijelu nikada ne može biti ubijen. Stoga ne bi trebao žaliti ni za jednim živim bićem.

STIH 31:
Uzimajući u obzir dužnost koju imaš kao kṣatriya, trebao bi znati da za tebe nema bolje djelatnosti od borbe utemeljene na religijskim načelima. Stoga se ne bi trebao dvoumiti.

STIH 32:
O Pārtha, sretni su kṣatriye kojima se takva prilika za borbu ukaže netražena, otvarajući im vrata rajskih planeta.

STIH 33:
Ako ne izvršiš svoju religijsku dužnost boreći se, sigurno ćeš navući na se grijehe zbog zanemarivanja svoje dužnosti. Tako ćeš izgubiti ugled ratnika.

STIH 34:
Ljudi će uvijek govoriti o tvojoj sramoti, a za uglednu osobu nečast je gora od smrti.

STIH 35:
Veliki generali koji vrlo cijene tvoje ime i slavu mislit će da si napustio bojno polje samo iz straha i zato će te smatrati beznačajnim.

STIH 36:

Tvoji će te neprijatelji opisivati raznim neprijaznim riječima i s porugom govoriti o tvojoj sposobnosti. Što za tebe može biti bolnije od toga?

STIH 37:
O Kuntīn sine, ili ćeš biti ubijen na bojnom polju i dostići rajske planete ili ćeš pobijediti i uživati u kraljevstvu na Zemlji. Stoga odlučno ustani i bori se.

STIH 38:
Bori se borbe radi, ne obazirući se na sreću i nesreću, gubitak ili dobitak, pobjedu ili poraz. Tako nikada nećeš počiniti grijeh.

STIH 39:
Ovo sam znanje objasnio analitičkom studijom. Sada ću ga objasniti s gledišta djelovanja bez plodonosnih rezultata. O Pṛthin sine, djelujući s takvim znanjem možeš se osloboditi ropstva uzrokovana djelovanjem.

STIH 40:
U takvu nastojanju nema gubitka ili opadanja. Čak i mali napredak na tom putu može zaštititi osobu od najveće opasnosti.

STIH 41:
Sljedbenici ovoga puta odlučni su u svojoj namjeri i imaju samo jedan cilj. O voljeni sine Kurua, inteligencija je neodlučnih razgranata.

STIHOVI 42-43:
Ljudi siromašna znanja vrlo su vezani za kitnjaste riječi Veda, koje preporučuju razne plodonosne djelatnosti namijenjene uzdizanju na rajske planete, stjecanju dobra rođenja, moći itd. Željni osjetilnog zadovoljstva i života u obilju, kažu da ne postoji ništa više od toga.

STIH 44:
U umovima onih koji su previše vezani za osjetilno uživanje i materijalno obilje i koji su zbunjeni takvim stvarima ne rađa se čvrsta odlučnost da predano služe Svevišnjeg Gospodina.

STIH 45:
Vede se uglavnom bave guṇama materijalne prirode. O Arjuna, nadiđi te tri guṇe. Oslobođen svih dvostranosti i briga za dobitkom i sigurnošću, utemelji se u jastvu.

STIH 46:
Velika vodena površina može ostvariti sve svrhe kojima služi maleni zdenac. Slično tome, onaj tko zna krajnju svrhu Veda može ostvariti sve ostale svrhe opisane u Vedama.

STIH  47:
Imaš pravo obavljati svoju propisanu dužnost, ali nemaš pravo na plodove djelovanja. Nikada nemoj misliti da si uzrok rezultata svojih djelatnosti i nikada ne budi vezan za neizvršavanje svoje dužnosti.

STIH 48:
Izvršavaj svoju dužnost odmjereno, o Arjuna, odbacujući svu vezanost za uspjeh ili neuspjeh. Takva se staloženost naziva yoga.

STIH 49:
O Dhanañjaya, predano služeći drži se podalje od svih odvratnih djelatnosti i s tom svjesnošću predaj se Gospodinu. Oni koji žele uživati u plodovima svoga rada su škrtice.

STIH 50:
Čovjek koji predano služi oslobađa se dobrih i loših posljedica čak i u ovom životu. Stoga teži k yogi, koja predstavlja umjetnost sveg djelovanja.

STIH 51:
Predano služeći Gospodina, veliki mudraci ili bhakte oslobađaju se posljedica djelovanja u materijalnom svijetu. Tako se oslobađaju kruga rođenja i smrti i dostižu položaj transcendentalan prema svim bijedama [vraćajući se Bogu].

STIH 52:
Kada tvoja inteligencija izađe iz guste šume iluzije, postat ćeš ravnodušan prema svemu što si čuo i prema svemu što ćeš čuti.

STIH 53:
Kada se tvoj um utemelji u zanosu samospoznaje, neuznemiren kitnjastim jezikom Veda, dostići ćeš božansku svjesnost.

STIH 54:
Arjuna reče: O Kṛṣṇa, po kojim se obilježjima može prepoznati osoba tako utemeljena u transcendentalnoj svjesnosti? O čemu govori i kojim jezikom? Kako sjedi i kako hoda?

STIH 55:
Svevišnja Božanska Osoba reče: O Pārtha, kada čovjek odbaci sve vrste želja za osjetilnim uživanjem, koje nastaju iz umne spekulacije, i pročišćena uma nalazi zadovoljstvo samo u jastvu, kaže se da ima čistu transcendentalnu svjesnost.

STIH 56:
Onaj tko nije uznemiren čak ni usred trostrukih bijeda, tko se ne zanosi srećom i tko je oslobođen vezanosti, straha i srdžbe, naziva se mudracem postojana uma.

STIH 57:
Onaj tko ne podliježe utjecaju dobra i zla koji ga mogu snaći u materijalnom svijetu, koji ih niti hvali niti prezire, čvrsto je utemeljen u savršenu znanju.

STIH 58:
Onaj tko može povući svoja osjetila od predmeta osjetila, kao što kornjača uvlači svoje noge u oklop, čvrsto je utemeljen u savršenoj svjesnosti.

STIH 59:
Utjelovljena se duša može suzdržavati od osjetilnog uživanja, premda i dalje osjeća privlačnost prema predmetima osjetila, ali ako okusi uzvišeniju draž odbacuje takve sklonosti i biva utemeljena u postojanoj svjesnosti.

STIH 60:
Osjetila su tako snažna i neobuzdana, o Arjuna, da silom odvlače um čak i čovjeka koji posjeduje moć razlučivanja i koji se trudi da njima ovlada.

STIH 61:
Onaj tko suzdržava svoja osjetila, potpuno vladajući njima, i usredotočuje svoju svjesnost na Mene, poznat je kao čovjek postojane inteligencije.

STIH 62:
Dok razmišlja o predmetima osjetila, osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti razvija se požuda, a iz požude nastaje srdžba.

STIH 63:
Iz srdžbe nastaje potpuna iluzija, a iz iluzije pomračenost pamćenja. Kada je pamćenje pomračeno, osoba gubi inteligenciju, a kada izgubi inteligenciju ponovno pada u materijalni vrtlog.

STIH 64:
Ali osoba oslobođena sve vezanosti i odbojnosti, koja može vladati svojim osjetilima slijedeći propisana načela slobode, može steći potpunu milost Gospodina.

STIH 65:
Za onoga tko je tako zadovoljan [u svjesnosti Kṛṣṇe] trostruke bijede materijalnog postojanja više ne postoje. U takvoj zadovoljnoj svjesnosti njegova inteligencija ubrzo postaje čvrsto utemeljena.

STIH 66:
Onaj tko nije povezan sa Svevišnjim [u svjesnosti Kṛṣṇe] ne može imati ni transcendentalnu inteligenciju ni postojan um. Bez njih ne može naći mir, a bez mira nema sreće.

STIH 67:
Kao što snažan vjetar nosi lađu na vodi, čak i jedno od nemirnih osjetila na koje se um usredotoči može odnijeti čovjekovu inteligenciju.

STIH 68:
O Arjuna snažnih ruku, onaj tko suzdržava svoja osjetila od uživanja u predmetima osjetila bez sumnje ima postojanu inteligenciju.

STIH 69:
Ono što je noć za sva bića vrijeme je buđenja za samoovladanu osobu, a ono što je vrijeme buđenja za sva bića noć je za introspektivnog mudraca.

STIH 70:
Želje dolaze kao što se rijeke ulijevaju u ocean, koji se uvijek puni vodom, ali ostaje miran. Samo onaj tko nije uznemiren neprestanim tijekom želja može dostići mir, a ne onaj tko nastoji zadovoljiti takve želje.

STIH 71:
Samo osoba koja je odbacila sve želje za zadovoljavanjem osjetila, koja je, oslobođena želja, odbacila svaki osjećaj vlasništva i koja nema lažni ego može dostići pravi mir.

STIH 72:
To je duhovni, božanski život. Onaj tko ga dostigne više nije zbunjen. Ako ostane utemeljen u njemu čak i u trenutku smrti, može ući u Božje Carstvo.