OSMO POGLAVLJE

STIH 1:
Arjuna upita: O Gospodine moj, o Vrhovna Osobo, što je Brahman? Što je jastvo? Što su plodonosne djelatnosti? Što je materijalno očitovanje i što su polubogovi? Molim Te, objasni mi.

STIH 2:
Tko je gospodar žrtvovanja i kako živi u tijelu, o Madhusūdana? Kako Te oni koji predano služe mogu spoznati u trenutku smrti?

STIH 3:
Svevišnja Božanska Osoba reče: Neuništivo, transcendentalno živo biće naziva se Brahman, a njegova vječna priroda adhyātma, jastvo. Djelovanje koje uzrokuje razvoj materijalnih tijela živih bića naziva se karma ili plodonosne djelatnosti.

STIH 4:
O najbolji od utjelovljenih bića, fizička priroda, koja se neprestano mijenja, naziva se adhibhūta [materijalno očitovanje]. Gospodinov kozmički oblik, koji obuhvaća sve polubogove, kao što su Sunce i Mjesec, naziva se adhidaiva, a Ja, Svevišnji Gospodin, kojeg predstavlja Nad-duša nazočna u srcu svakoga živog bića, nazivam se adhiyajña [gospodar žrtvovanja].

STIH 5:
Onaj tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se Mene odmah dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.

STIH 6:
O Kuntīn sine, kojega god da se stanja netko sjeća prilikom napuštanja tijela, to će stanje sigurno dostići.

STIH 7:
Stoga, Arjuna, trebaš uvijek misliti na Mene u obliku Kṛṣṇe i istodobno se boriti, tako obavljajući svoju propisanu dužnost. Posvećujući svoje djelatnosti Meni i usredotočujući um i inteligenciju na Mene, nedvojbeno ćeš Me dostići.

STIH 8:
Onaj tko meditira na Mene kao na Svevišnju Božansku Osobu i u umu se uvijek sjeća Mene, bez odstupanja, o Pārtha, sigurno će Me dostići.

STIH 9:
Osoba treba meditirati na Vrhovnu Osobu kao na biće koje zna sve, koje je najstarije, koje je upravitelj, koje je manje od najmanjeg, koje sve održava, koje je iznad dosega materijalnog poimanja, koje je nepojmljivo i koje je uvijek osoba. Blistavo je kao sunce i transcendentalno prema materijalnoj prirodi.

STIH 10:
Onaj tko u trenutku smrti uzdigne svoj životni zrak između obrva i zahvaljujući moći yoge s velikom se predanošću sjeća Svevišnjeg Gospodina, postojana uma, sigurno će dostići Svevišnju Božansku Osobu.

STIH 11:
Učeni poznavatelji Veda, koji izgovaraju oṁkāru i koji su veliki mudraci u odvojenom redu života, ulaze u Brahman. Onaj tko želi dostići takvo savršenstvo živi u celibatu. Sada ću ti ukratko objasniti ovaj proces kojim se može dostići spasenje.

STIH 12:
Yogī se odriče svih osjetilnih djelatnosti. Zatvarajući sva vrata osjetila i usredotočujući um na srce, uzdigavši životni zrak do vrha glave, utemeljuje se u yogi.

STIH 13:
Ako osoba koja izgovara sveti slog oṁ, vrhovni spoj slova, utemeljena u takvoj yogi napusti tijelo misleći na Svevišnju Božansku Osobu, sigurno će dostići duhovne planete.

STIH 14:
Onaj tko se uvijek, bez odstupanja, sjeća Mene, lako Me može dostići, o Pṛthin sine, zahvaljujući neprestanu predanom služenju.

STIH 15:
Dostigavši Mene, velike duše, koje su yogīji puni predanosti, nikada se više ne vraćaju u ovaj privremeni svijet pun bijeda, jer su dostigle najviše savršenstvo.

STIH 16:
Svi planeti u materijalnom svijetu, od najvišeg do najnižeg, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i umiranje, ali onaj tko dostigne Moje prebivalište, o Kuntīn sine, nikada se više ne rađa.

STIH 17:
Prema ljudskom proračunu Brahmin dan traje tisuću milenija, a toliko traje i njegova noć.

STIH 18:
Na početku Brahmina dana sva se živa bića očituju iz neočitovanog stanja i kada padne noć ponovno se stapaju s neočitovanim.

STIH 19:
Iznova i iznova, s dolaskom Brahmina dana, sva se živa bića rađaju, a s dolaskom Brahmine noći bivaju bespomoćno uništena.

STIH 20:
A ipak, postoji druga, neočitovana priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Ta vrhovna priroda nikada ne biva uništena. Kada sve u ovom svijetu bude uništeno, taj dio ostaje takav kakav jest.

STIH 21:
Ono što vedāntisti opisuju kao neočitovano i besprijekorno, ono što je poznato kao vrhovno odredište, mjesto iz kojeg se osoba, kada ga jednom dostigne, nikada više ne vraća – to je Moje vrhovno prebivalište.

STIH 22:
Svevišnji Gospodin, koji je najveći od svih, može se dostići neokaljanom predanošću. Iako prebiva u Svom prebivalištu, sve prožima i sve počiva u Njemu.

STIH 23:
O najbolji od Bhārata, sada ću ti opisati različita vremena u koja yogī može napustiti ovaj svijet. O njima ovisi hoće li se ili neće vratiti.

STIH 24:
Oni koji su spoznali Vrhovni Brahman dostižu Svevišnjega napuštajući svijet za vrijeme utjecaja boga vatre, u svjetlosti, u povoljnu trenutku dana, za vrijeme dvotjednog razdoblja kada mjesec raste ili za vrijeme šest mjeseci kada se sunce kreće sjevernom stranom.

STIH 25:
Mistik koji napusti ovaj svijet za vrijeme dima, u noći, za vrijeme dvotjednog razdoblja kada se mjesec smanjuje ili šest mjeseci kada se sunce kreće južnom stranom, odlazi na Mjesec, ali se ponovno vraća.

STIH 26:
Prema vedskom mišljenju osoba može napustiti ovaj svijet na dva načina – u svjetlosti i u tami. Kada ga napusti u svjetlosti, ne vraća se; no kada ga napusti u tami, vraća se.

STIH 27:
Iako bhakte znaju ta dva puta, o Arjuna, nikada nisu zbunjeni. Stoga uvijek budi utemeljen u predanosti.

STIH 28:
Onaj tko prihvati put predanog služenja ne biva lišen rezultata koji se dobivaju proučavanjem Veda, izvođenjem žrtvovanja, vršenjem strogosti, davanjem milostinje ili vršenjem filozofskih i plodonosnih djelatnosti. Samim predanim služenjem dostiže sve to i na kraju odlazi u vrhovno vječno prebivalište.